Citat dana

"Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!"

Iv 15, 12

Vrijeme kod nas

Foto dana

Karikature

humor_feliks_gk_52-53_16.jpg

Kontakt

Radunice bb

72230 Žepče

Bosna i Hercegovina

Tel/fax ++387 32 885067

Dokumenti i propovjedi

Rođenje Svetog Ivana Krstitelja – uočnica

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

 

Živinice, 23. 6. 2017.

 

Biti dijete

 

Uzeti ispred djete i pustiti ga da se predstavi zajednici: ime, prezime i tko su mu roditelji. Što želi postati? Znaš li kad si postao? Jel u času rođenja ili krštenja? Ili možda još prije – u času začeća?

 

Život prije rođenja

 

Roditelji, otac Zaharija i majka Elizabeta, bijahu u poodmakloj dobi, starci bez djece, i kad su izgubili svaku nadu da će ih imati, Bog im najavljuje rođenje sina. Cijeli život su molili za dijete, no život prođea, a ostadoše bez potomaka. Otac Ivanov Zaharija – kod muslimana je to Zekrijah - ne vjeruje da će postati otac, pa ga Bog prekorava i privremeno mu oduzima dar govora. On pustaje nijem. I mi kad Bogu ne vjerujemo, zanijemimo, gubimo glas, gubimo otpravac u životu. Iz tog razloga susjedi i prijatelji također su zbunjeni i pitaju se: što će biti ovo dijete? I komšiluk se čudi: što mu je, što će biti njegov sin? A Ivan Krstitelj, kao i svako dijete, jest Božji dar ne samo roditeljima nego svim ljudima svih naroda i vremena. Zato Ivana zovu: čovjek poslan od Boga. I vaš je župnik: čovjek poslan od Boga. Uzet od ljudi, odgajan, i poslan ljudima. Da govori o Bogu.

 

Anđeo reče Zahariji: dat ćeš mu ime Ivan. Riječ Ivan znači: Jahve (Gospodin) je naklonjen, Gospodin je milostiv. Kod rođenja Ivanova rodbina smišlja ime djetetu. Majka Elizabeta veli: zvat će se Ivan! Znakovima upitaju oca, a on progovori, dobi ponovno glas: Ivan mu je ime.

 

Rođenje i početak života

 

Kako je lijepo vidjeti maleno nasmijeno dijete na rukama majke. Kažu da je u očima djeteta sačuvan dio raja na zemlji. Vidjeti dijete – vidjeti ljepotu koju Bog dariva. Jer, uvijek ga je moglo i ne biti. Roditelji se mogu i zatvoriti životu. Majka može reći: neću roditi, ne treba mi, pa čak posegnuti i za uništenjem djeteta. Sigurno će se pokajati za takav čin. No, ne sudimo, nego hrabrimo. Nemojmo osuđivati nego pomozimo koliko možemo majkama, djelimo s njima radost novog života.

 

Postavši dječakom, Ivan je sigurno susreta Isusa. I u mladim danima, odlazi u pustinju, jer razabire da je vrijeme blizu. Traži Božju volju. Svog rođaka je već u utrobi prepoznao: u pohodu Gospinu rođakinji Elizabeti, evanđelist bilježi: i zaigra joj od radosti čedo u utrobi.

 

Pitanje: vjeruješ li da je Božja volja za tebe dobra? Uvijek kad se otimamo Božjim planovima, poput Zaharije zanijemimo, izgubimo dar govora. Ili počnemo govoriti gluposti i tražimo krivca. Povjerovati Bogu znači: vjerujem da Bog želi meni radost i uspjeh. Vršenje Božjih zapovijedi je dobro i potrebno. Nemoj ih kršiti. Ima onih koji su sklopili civilni brak a nisu crkveni. A lako mogu sklopiti i crkveni brak, pa uredno primati sakramente. No ne žele, nije im stalo do Božje volje, već su nemarni, ne zanima ih.

 

Poštuj oca i majku, ne ubij, ne ukradi, ne sagriješi bludno... To su Božje zapovijedi. Čuvaj ih, pa će i one čuvati tebe, i imat ćeš osmijeh i vedrinu na licu.

 

Kad Bog nešto uzima, u biti nam priprema prostor za nešto novo, želi dati nešto veće.

 

Biti mlad: radost i izazov

 

Prije mjesec dana u KT je izišao tekst o neobičnoj obitelji i posvajanju: Christopher i Christina Sanders, crnci iz Ohaja, imaju petero djece. Odvažili su se i usvojili šestero braće i sestara, pa tako sada imaje jedanaestero djece, i ni po čemu ih ne razdvajaju. Ima puno pozitivnih primjera u današnjem svijetu, samo je pitanje kako gledamo i što uočavamo.

 

Ivan je bio jedinac u roditelja. Nemalo su se roditelji bunili kad je otišao u pustinju. Tamo ga je glas Božji poslao. Priprava za život počinje u tišini. U sebi osjeća Božji poziv: Bog ga zove da se povuče i u samoći pripremi za veliko djelo – da svijetu navijesti Isusa Krista i s njim zajedno dolazak Božjeg kraljevstva na zemlju. Bio je uz rijeku Jordan, živio u tišini, propovijedao, okupljali su se oko njega ljudi. Jedne je hrabrio, druge korio, trećima je govorio: leglo gujinje... Isus za Ivana kaže: ne usta veći od žene! Hvali ga!

 

Jeo je divlji med i skakavce. U to vrijeme su ljudi jeli skakavce –malo su veći nego naši. I danas u Africi jedu mrave, miševe, zmije. Znat to i svećenik Luka Lučić iz ove župe, koji je dugo godina bio Africi. Prema tome, i nije čudo kad se netko tim hrani. Uz rijeku Neretvu poslastica su žablji bataci.

 

Lijepo je biti mlad. Biti mlad duhom, mlad tijelom. Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima.

 

Sve što je Ivan navještao bilo je usmjereno je na Isusa Krista. Nisam ja najvažniji, samo put pripravljam onom važnijem od mene. ... Često je Ivan prikazan na slikama kako krsti Isusa. Tu je još slika goluba koji simbolizira Duha Svetoga. Bog je dao Ivanu da prepozna u punini Isusa kao Spasitelja. Zato je Ivan, kad je vidio ovaj znak što mu ga Bog bijaše obećao, mogao pokazati rukom na Isusa i radosno predstaviti svijetu: Evo Božjeg Janjeta koje uzima grijehe svijeta! Ovo je onaj za koga vam rekoh:   Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene.

 

Robert Spaeman: Sveci nisu bili kao ti i ja. Ne, oni su bili bolji od tebe i mene. Samo su stog razloga oni za nas značajni.

 

Svaka životna dob ima svoje ljepote. Neka starci mole Svetog Ivu za svoju djecu, da ih Bog čuva. Neka oni koji nemaju poroda mole poput Zaharije za dar očinstva i potomstva.

 

Sveti Ivo, moli za nas.

 

Amen.

 

Broj posjeta

Broj prikaza (hitova) članaka
239968

Tko je online

Imamo 54 gostiju i nema članova online