Citat dana

"Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!"

Iv 15, 12

Vrijeme kod nas

Foto dana

Karikature

karikature0002.jpg

Kontakt

Radunice bb

72230 Žepče

Bosna i Hercegovina

Tel/fax ++387 32 885067

Dokumenti i propovjedi

Sveti Antun Padovanski

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

 

 

Lukavac, 13. 6.  2017.

 

Ostavljaš mi dojam da nosiš srce u ruci, kao da nudiš neku robu: tko ga hoće! Ako se ne svidi ni jednom stvorenju, doći ćeš ga predati Bogu. – Misliš li da su tako činili sveci?“ –napisa sveti Josemaria Escriva.

A gdje je tvoje blago, tu je i tvoje srce! Sveti Antun Padovanski je često ponavljao ove riječi: Gdje je tvoje blago tu ti je i srce. A gdje je tvoje blago? Gdje je tvoja radost; gdje je ono što te razveseljava i oko čega voliš provoditi vrijeme: je li to sjedenje u kladionici satima – ispunjavati listiće, ulagati novac, praviti od svojih ukućana sirotinju? – je li u brbljanju satima u kafiću ili društvu, sjediš u društvu i prepričao/la si sve priče pet puta; je li u gledanju tv serija koje oduzimaju vrijeme i pomalo zaglupljuju; je li u surfanju na internetu svaki dan dva-tri sata, dok ostali članovi obitelji trpe; je li tvoja radost u neprestanom radu, stizanju s obaveze na obavezu... Je li tvoja radost u obdržavanju Božjih zapovjedi, u usrećivanju svojih ukućana? Je li tvoja radost u praštanju, molitvi, odlasku u crkvu, u pripremi dobre večere za svoje ukućane?

 

 

 

Sveci žive svoj život na ovome svijetu kako bi voljeli Boga i druge ljude, oponašajući Isusa Krista, koji je “išao svijetom čineći dobro”. Ali kada dođu u Nebo, oni “konstantno brinu za one koje su ostavili na zemlji. Njihov zagovor je njihova najuzvišenija služba u Božjem planu. Mi možemo tražiti njihov zagovor za nas i za cijeli svijet.” Izgleda zaista da im na Nebu Bog daruje mogućnost da nastave misiju koju su vršili ovdje dolje, ali još plodonosnije.

 

 

 

Odlazak u novi svijet

 

 

 

Godine 1910. vaši preci su odabrali za svog zaštitnika Svetog Antuna Padovanskog. Crkva je sagrađena 1930. godine. Je li ova crkva mjesto gdje rado dolazimo, gdje se susrećemo veselo s Bogom i međusobno? Ovdje si kod kuće.

 

 

 

U nedjelju smo proslavili svetkovinu Presvetog Trojstva. Čuli smo u Evanđelju nekoliko rečenica koje je Isus izgovorio pred Nikodemom, školovanim i čestitim čovjekom: Bog je poslao Sina na svijet da spasi svijet. Ovo je važno ponoviti: Bog šalje Sina da spasi svijet. Idi među ljude i budi s njima. Ponudi im riječ utjehe i ohrabrenja. Nisu sami ni napušteni. – Sveti Antun je govorio ljudima koji su ga htjeli čuti.  a kad ga nisu htjeli slušati – govorio je ribama! Iz svog srca iznosiš i pružaš što je u njemu. Nemožeš dati lijepu riječ ako Bog ne stanuje u tebi. Ljubav se troši ako nemaš Boga za prijatelja i oca!

 

Zadnjih godina nas posebno plaši stvarnost odlaska: mladi ljudi, čitave obitelji odlaze iz naših krajeva. Roditelji su tužni i često plaču, djeca odlaze u novi svijet u potrazi za novim i boljim životom. Usuđujem se reći da to i nije neka novost. Uvijek su ljudi s ovih područja odlazili. Koliko je samo svijeta otišlo između 1970. i 1990. u zapadne zemlje, ostavili svoje roditelji, žene djecu, otišli na privremeni rad koji je bio rad za stalno. Nitko njih nije izbrojao, a otišli su jer nisu ovdje imali posla u bivšoj državi. Ipak je tužno da toliko mladih odlazi. I neće se vratiti. A čini se da su mnogi od njih već izgubljeni jer je zaboravio svoje vrednote: Bog, obitelj, domovina, poštenje, strpljivost, samopoštovanje.

 

 

 

Planovi (Ptice pjevaju, polja rađaju, djeca sanjaju! Nije nas ostavio Bog!)

 

 

 

Mlad čovjek ima planove, stariji ne baš tako često. I Fernando (punim imenom: Fernando de Bulloes y Taveira de Azevedo) je imao planove. Bio je redovnik augustinac, imao 25 godina, bio učen, pobožan i dobar. Došao je živjeti u Coimbru, veliki samostan – središte duhovne moći tog vremena. Vidio je pet ubijenih franjevaca – mučenika koje su ubili saraceni, i u njemu se rodila želja: želim i ja poći u Afriku i biti mučenik. Želim navještati Krista i umrijeti za Krista. Postao je franjevac, promjenio je sebi ime i nazvao se Antun – po sv. Antunu pustinjaku. I pošao s njima umrijeti! No, Bog ga odvede u drugom smjeru. Uslijed okolnosti i bolesti, ode u Italiju, gdje će provesti deset godina svog života. Samo deset godina će javno djelovati, govoriti, propovijedati, a o gotovo tisuću godina se prepričava što je činio i govorio. Vidite: nije strašno ako mladi iz Bosne odlaze u Njemačku i Irsku, Austriju i Švicarsku: imaju priliku tamo biti časni ljudi, živjeti radosno svoju vjeru, imaju priliku tamo svjedočiti o svojim hrvatskim i katoličkim korijenima. Strašno je ako tamo odu pa se izgube, bog im postane novac, brak im se raspadne, prestanu ići u crkvu, zaborave roditelje, odaju se drogi i krađi, zaborave sve vrednote... Roditelji, upitajte se: kako si odgojio svoje dijete? Jesi li razgovaro s njim, da li sad razgovaraš, moliš li se u kući s obitelji? Majko, vidi li tvoje dijete tvoj molitvenik i tvoju krunicu kako moliš?

 

Nedavno sam čuo od jednog čovjeka priznanje, veli on ovako: „Župniče, ponovno sam počeo vjerovati ljudima. Upoznao sam jednog čovjeka kojem vjerujem, donio je svjetlo u naš kraj. Tako je lijepo moći vjerovati ljudima.“

 

Divno je vjerovati Bogu. On neće iznevjeriti. Doduše traži puno a daje stostruko, i život vječni. Jadan li je čovjek koji nikom ne vjeruje!

 

Sveti Antun nije iz Padove, nije talijan, ali je oplemenio Italiju. Portugalci se bune: uzeli ste nam sveca! Jer je rodom portugalac. Možda se i mi bunimo protiv Njemačke: uzeli ste nam djecu! Mislim da je zlo ako ne volimo kraj gdje smo se rodili. Braćo i sestre: dužni smo voljeti Bosnu i Hercegovinu! To je naša prva domovina gdje smo se rodili i odrasli. Kako možeš voljeti neki drugi kraj ako svoj zavičaj ne voliš? Hrvat si! Kako možeš voljeti neki drugi narod ako svoj hrvatski korijen ne cijeniš i ne poštuješ? Prije dvije godine je bio Mostaru jedan simpozij: ostati ili otići? Profesor Goluža priča: Mladi iz Bosne i Hercegovine žele u Minhen, oni iz Minhena i Njemačke žele u London, oni iz Londona žele u New York, oni iz New Yorka bi na mjesec ili negdje u Indiju... Mnogi mladi odlaze iz Austrije u Svedsku i Finsku – jer su tamo veće plaće, i tamo će služiti nekog starce za veće novce, a svog starog oca ili majku povjeriti Rumunjima, ukrajinkama, ženama iz Bosne i Hercegovine... Je li nestalo ljubavi i osjećaja poštivanja roditelja???

 

 

 

Molitva

 

 

 

Današnji svetac je često govorio o molitvi. On potiče da prisno razgovaramo  s Gospodinom, a što nam donosi neizrecivu radost. Podsjeća nas da je za molitvu potrebno ozračje tišine koja nije isto što i izlazak iz vanjske buke, već je nutarnje iskustvo, koje ima za cilj ukloniti sve one rastresenosti zbog briga. U molitvi su važna četiri stava:

 

-         otvoriti s povjerenjem svoje srce Bogu,

 

-         zapodjenuti prisni razgovor s Njim,

 

-         iznijeti mu svoje potrebe,

 

-         hvaliti ga i zahvaljivati mu.

 

Tako je važno razgovarati: reći i čuti! Ne samo gledati, nego slušati i izreći se.

 

Antun je naglašavao: Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu. On dobro poznaje nedostatke ljudske naravi, nesavršenosti i čovjekovu sklonost prema grijehu. Zato neprestano poziva vjernike da se bore protiv opasnosti pohlepe, oholosti i nečistoće. Uvedi u svoj život kreposti siromaštva i velikodušnosti, poniznosti i poslušnosti, neporočnosti i čistoće, pa ćeš odisati radošću i postići ćeš vječnu sreću.

 

 

 

Nekoliko misli sv. Antuna:

 

 

 

- Slijedi me! – poziva Isus – jer ja poznem dobar put kojim ću te voditi. Samo je put poniznosti put mudrosti. Svaki drugi put je put ludosti, jer je put oholosti i propasti.

 

- U cvijetu zapažamo: ljepotu boja, draž miomirisa, nadu ploda. Tako u pravoj poniznosti postoji ljepota sveta života, draž dobra glasa i nada spasenja. Kao što se cvijet šireći miris ne kvari, tako se i istinski ponizan ne uznosi. Promatrajući cvijet, nadam se plodu: kada vidim istinski poniznoga, nadam se da će biti blažen u nebu.

 

Oni koji se ne pouzdaju u sebe, nego u Gospodina koji je Bog nade, ponovno će zadobiti snagu da budu jaki u njemu i slabi pred svijetom. Stavit će krila dvostruke ljubavi, kojima će poput orlova letjeti prema nebu. Letjet će da zadobiju nagradu vječne radosti i neće se umoriti, jer onome koji ljubi ništa nije teško.

 

Rasti i razvijaj se prema gore. Ne kao repa, koja se razvija pod zemljom, nego kao palma, koja se proteže u visine.

 

Broj posjeta

Broj prikaza (hitova) članaka
218774

Tko je online

Imamo 192 gostiju i nema članova online